Pisati ili ne pisati, pitanje je sad (iliti što je za mene moj blog) - a little make up obsessed

Pisati ili ne pisati, pitanje je sad (iliti što je za mene moj blog)


Potaknuta nekim temama koje su se povlačile u blogosferi ovih dana i sama sam došla do pitanja trebam li pisati na blogu dok su poplave u regiji i odlučila sam da ću pisati ako mi se piše, no odlučila sam podijeliti s vama što je za mene moj blog i zašto sam tako odlučila. 

Moram odmah napomenuti kako ovo nije nikakvo pravdanje nego neke misli koje sam odlučila podijeliti s vama.

Moj blog je za mene moje sretno mjesto, mjesto na kojem pišem kad sam sretna, no isto tako i moje utočište, moj bijeg kad se ne osjećam tako dobro i sretno, on je mjesto koje mi odvraća misli od tužnih i ružnih tema. Točno prije godinu dana mi je on bio posebno drago mjesto za pobjeći, dok je bitku za život gubila meni izuzetno bliska osoba. Pisala sam svih tih dana i apsolutno nitko iz moje okoline se nije tome čudio niti to osuđivao (čitateljice to nisu ni znale) i stvarno ne vidim zašto bi i sada netko trebao osuđivati blogerice koje svoje misli pokušavaju okrenuti ka ljepšim temama. To što sam ja pisala tih dana ne znači da meni nije bilo stalo (jer je riječ o osobi koje se apsolutno svaki dan sjetim) isto kao što i to što netko piše o kozmetičkim temama ne znači da toj osobi nije stalo do toga što se događa. 

Pisati postove podrške po meni nema smisla jer osobama kojima pomoć treba post na nekom blogu apsolutno ništa ne znači (jer realno, ne vjerujem da itko tko je ostao bez doma sad čita beauty blogove), no dobro, ja sam se uvijek u životu vodila onom: "acta non verba" (djela, a ne riječi). Iskreno se nadam i vjerujem da nitko nije ostao imun na ovu situaciju i to što se događa i da su svi pridonijeli na svoj način tome da se olakša tim ljudima i mislim da je neprimjereno i degutantno uopće hvaliti se time jer je po meni to nešto što se podrazumijeva jer se još uvijek nadam da su ljudi LJUDI.

Razmišljajući o toj temi sam se pitala kada je, ako prestanem pisati, prikladno vrijeme za ponovno objavljivanje postova. Tri dana, pet dana, deset dana? Kad se voda povuče? Jer realno, ti ljudi neće dobiti svoj život natrag ni kroz pet ni deset dana, skupljat će komadiće svog života kroz puno duži period.  I to ne znači da će život za sve druge stati niti da će u međuvremenu, kad se sve ovo stiša, ljudi zaboraviti na ovu tragediju i narod koji se bori da barem malen dio života vrati i proživi ono malo vremena što im je preostalo, a mladi izgrade život vrijedan življenja uz pomoć drugih. 

Zbog sveg navedenog, bez imalo grižnje savjesti (jer moje misli jesu i uz sve koji su izravno pogođeni ovom katastrofom) moj blog će i dalje biti my happy place, a nadam se da to blogovi znače i vama, mjesto gdje možete pobjeći, barem nakratko, od svih nevolja koje nas okružuju. 

CONVERSATION

79 komentari:

  1. Apsolutno ne osuđujem pisanje postova u ovom razdoblju jer oni nisu odraz nečijeg ne/suosećanja. Osobno sam imala malu pauzu i namjeravala sam ovaj tjedan opet objavljivati postove no ova tragedija jednostavno iz mene izvlači jednu veliku tugu i nisam u stanju složiti dvije pametne. Stoga iz tog osobnog razloga kao i zbog solidarnosti i poštovanja prema kolegicama koje su se našle u ovoj groznoj situaciji, i dalje cu pauzirati do trena kada se sama ne saberem i budem u stanju pisati o kozmetici.
    Isto tako, moram reći da koliko god apelirali da se pomogne, onaj tko nije postao čovjek ovih dana, neće nikada. Dovoljan apel bila je ova tragedija i fotografije i snimke koje su nas bombardirale sa svih strana. Tuga, jad, bezdan nevinog naroda. Dogodilo se njima, moglo je i nama, i svatko bi trebao pomoći no tko si ti i tko sam ja da u drugima budimo ljudskost i suosjećanje ako ih sve već viđeno nije na to do sada potaknulo. Isto tako, nemam potrebu reći bilo kome na koji sam način dala svoj doprinos pomoći jer to znam samo ja i meni je to dovoljno. Ne treba mi ničija validacija kako činim dobro djelo jer ih činim i kada stvari nisu tragične kao sada.
    Ono što me strašno razočaralo jesu blogerice koje koriste ovu situaciju pa anonimno komentiraju drugima i predbacuju im što pišu postove, kako bi same sebe promovirale linkajući svoje postove (anonimno). Jadno i licemjerno, ali ako im to hrani dušu, neka.

    Ako imaš želju i potrebu, piši, slobodno, ja te prva ne osuđujem, i nemaš se zašto osjećati loše. :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. znaš i sama koliko je i meni ovo brige donijelo i zašto nisam pisala ovih dana... a za validaciju dobrih djela i ostalo - potpis :)

      Izbriši
    2. Potpisujem Mell ,samo da napomenem da sam danas saznala za anonimne linkove i znam na koga ciljas, jako zalosno sto mislis to sto mislis nakon toliko koliko me poznajes

      Izbriši
    3. ? Nisam ciljala na tebe niti sam tvoje komentare vidjela.
      Na kraju dana tko god da bio, meni je to sasvim nebitno i takvi mi ne predstavljaju neku važnost. Okrećem se pozitivnijim stvarima koje mi ne oduzimaju energiju te ju svakako usmjeravam tamo gdje je ona potrebna!

      Izbriši
    4. slažem se, nema smisla trošiti energiju na negativne ljude, samo pozitiva :)

      Izbriši
  2. Sa svime se slažem osim što mislim da pokoja cura iz tog područja koja je sada na sigurnom možda i svrati sa svog moba na 5 minuta vidjeti je li njena najdraža beauty blogerica nešto napisala, skrene misli i mašta o tome što će kupiti kad se situacija koliko toliko smiri. Meni je zanimljivo kako neke cure neće pisati jer ne mogu od silne tuge i žalosti, ali isto tako od tuge i žalosti mogu postati svaki dan na instagramu i facebooku. Dvoličnost na dijelu!
    Ja sam bila na gorem mjestu od tih osoba sada! Njima je otišla imovina u koju će se vratiti i popraviti ju, dok sam ja izgubila najbližu osobu u svom životu i ne mogu je vratiti niti popraviti!! I ne, nisam očekivala od svojih prijatelja da stave svoj život na čekanje jer oni moju bol nikada (na sreću) neće osjetiti! NITKO mi neće govoriti što je humano, a što nije u ovom trenutku! Pa hvala Bogu da sam pomagala ljudima i prije ove tragedije pa nisam po facebooku, instagramu i svim društvenim mrežama obajvljivala uplate i račune telefona da se vidi da sam zvala! Postat ću anonimno jer se prepirati ne želim i ovo će biti moj jedini komentar, a sve cure koje će se sada osvrnuti na moj komentar i pisati kako sam bezobrazna i kako "takvi" komentari dolaze samo od anonimaca nek se zapitaju kakva je razlika između pisanja bloga u ovoj situaciji i komentiranja istog u toj istoj situaciji! Također ću spomenuti da se stalno spominje trivijalnost kozmetike i beauty tema dok se neki bore za život. Koliko je meni poznato za život se na sreću ne bori nitko, a znam žene kojima kozmetika nije trivijalna bilo da od nje žive, bilo da im pruža samopouzdanje ili im je bijeg od svakodnevnih problema. Naravno da pisanje bloga tim ljudima neće pomoći, ali neće im ni odmoći. I samo da još pitam je li moguće da nitko u HR nije otišao na kavu zadnjih tjedan dana jer svaki novac "viška" šalje u Slavoniju? Ne, nisam bezobrazna, samo realna! I vjerujte mi mnogim ljudima u HR Slavonija trenutno nije prva na pameti. Ne zato što nisu humani već jer se bore za život, jer razbijaju glavu kako će platiti račune za ovaj mjesec, jer su upravo danas izgubili blisku osobu ili prekinuli dugogodišnju vezu. Opet ponavljam to ih ne čini lošima, to je ŽIVOT!
    p.s. Tebi se ispričavam na ovako dugačkom komentaru, ali jednostavno mi je dosta i shvatit ću ukoliko ga izbrišeš!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Anonimna - komentar nikako neće biti brisan i hvala ti na njemu :)
      Prvo - žao mi je zbog tvog gubitka i u pravu si, nitko ju ne može vratiti niti umanjiti tvoj gubitak. Svakome je njegova nesreća/problem najveći i ovo što se događa definitivno nije mala stvar, no u pravu si kad kažeš da se imovina može popraviti, samo da je što manje ljudskih žrtava.
      Drugo - slažem se i za to da nema razlike između pisanja i komentiranja blogova
      Treće - i mene je strašno pogodilo licemjerje pojedinih osoba, no na to se nisam htjela ni osvrtati jer to ne zaslužuju i mislim da je bolje što se tog dijela komentara tiče da se tu zaustavim
      Četvrto - slažem se da je generalno situacija u zemlji teška i da mnogi jedva krpaju kraj s krajem, no ne želim vjerovati da je itko ostao ravnodušan na ovu situaciju (pa makar tako da je poslao pozitivne misli ako nema za poziv ili ima druge probleme)

      Mislim da bih zapravo mogla napisati još jedan post samo kao odgovor na tvoj komentar, no generalno se slažem s tobom :)

      i ako nas koja cura koja je na sigurnom poprati, ja sretna jer je blog ispunio svoju svrhu, da je happy place :)

      Izbriši
  3. Užasno neugodan period za objavljivanje bilo kakvih postova. Pratim već nekoliko dana situaciju na blogu koja je zaista neugodna kako blogericama tako i nama citateljicama. Moje mišljenje je da ako se mora biti prema nekome neugodan je da se to učini privatno putem maila. Ovim komentarom želim podržati tebe jer imaš pravo na svoje mišljenje i na svom blogu pisati prema svojim osjecajima bez ikakvih osuda ali isto tako moram stati u obranu blogerica koje su htijela biti solidarne sa kolegicama blogericama i citateljicama iz poplavljenih područja. Svatko ima pravo na svoj izbor i apsolutno je nepravedno optuživati bilo koga tko misli drugačije od onoga sto se u datom trenutku očekuje. Nadam se skorom popravku situacije u regiji i nadam se da ova losa situacija neće utjecati na sintoniju između blogerica koje rado pratim.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Snježana, svaka osuda, bilo pisanja bilo nepisanja je po meni suvišna i zapravo sam to htjela reći ovim postom mada nisam izričito napisala da osuđujem one koje ne pišu. Nego mislim da svatko treba imati svoj izbor i bez da ga se osuđuje.
      Ni sama nisam pisala ovih dana jer se nisam osjećala za to zbog svega što se događa, no to ne znači da neću pisati dok zadnja kuća koja je uništena ne bude obnovljena. A vjerujem da neće ni većina ostalih blogerica :)
      Sve u svemu, htjela sam osuditi osudu :)))

      Izbriši
  4. Drago mi je što si ovo napisala! Svatko neka radi po svojoj savjesti i volji, ali meni nije previše jasno zašto bi se netko kome se piše (kome je blog happy place) susprezao od pisanja jer su drugi odlučili prestati pisati. I potpuno se slažem i s ostalim što si napisala, posebno s onim kad opet početi pisati jer isto tako mislim da s povlačenjem vode neće stvari magično sjesti na svoje mjesto, a problem će još dugo biti prisutan. Zaključati blog na par godina? Nakon cijele medijske/fb/... manije neće značiti da su se stvari magično vratile na staro. Meni je iskreno jako žao radi ovog što se dešava, jednako mi je žao poginulih rudara u Turskoj, žrtava potresa na drugom kraju svijeta, ali ne pisanje bloga neće vratiti živote 200 rudara niti nekome sagraditi kuću. I ja sam razmišljala da li da objavljujem ili ne, nakon što sam vidjela koliko ljudi je to najavilo, ali mislim si stvarno hoće li moj post nekome nešto oduzeti, hoću li biti zla hladna osoba koja ne misli na nikoga? Mislim, nadam se, da nema osobe koja bi to pomislila. Nadam se, kažem.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga azzie, potpis od riječi do riječi

      Izbriši
  5. Moram se osvrnuti na to što si rekla da si pisala u situaciji kada je tebi draga osoba vodila bitku sa životom. Mogu da zamislim koliko ti je bio potrebno utočište i savršeno razumem što ti je to bio blog. Možda grešim, ali mislim da ne treba porediti te dve stvari koje si uporedila, jer mi koji ovih dana ne pišemo, ne ponašamo se tako samo zbog sebe i zbog toga što je nama teško, već jer je ovakva situacija pogodila naš narod. Neobjavljivanjem postova prilagođavamo se situaciji u našoj državi, i smatram da je to neka vrsta moralne obaveze. I tu razumem ako neko uperi prstom na nekog ko ipak pored svega toga objavljuje postove. Ja ne bih uperila prstom, ali opet kažem-razumem

    Ja ipak mislim da je dobro što se situacija stišala i što većina blogerki nije objavljivala postove. Ovo je ipak velika tuga, i ogromna katastrofa, i kao što nije u redu da se na televiziji emituju emisije zabavnog karaktera, serije, filmovi i sl. tako da mislim da nije u redu da se bavimo ovim temama, pogotovo jer je većina naših blogova zabavnog karaktera, iako je glava tema kozmetika. To što nećemo pisati neće tim ljudima vratiti domove i ljude koje su izgubili, svakako je svima jasno, ali mislim da se podrazumevaju neke stvari i da je normalno i poželjno da zbog ovako velike stvari koja se dešava našem narodu, malo stišamo strasti i da se prilagodimo situaciji.

    Svako može da radi šta želi. Da piše, i da pritom ne vidi ništa loše u tome. Ili da sačeka da prođe ovih 3 dana žalosti. Uvek će biti onih što će osuditi i onih koji će podržati. Sasvim normalna stvar.

    Ti ako želiš piši. Nikada te neću osuđivati zbog toga. Ali ću najpre podržati svoje koleginice koje ne pišu i za to ih pohvaliti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Zdrava Kosa, to što ja osjećam ti ne moraš vidjeti, kao što se to nije vidjelo na blogu ni prije godinu dana. I to ne znači da sam happy i super. Ja ću radije pomoći u tišini, bez pompe, nego se ponašati dvolično, a vjeruj mi, ima i toga.
      Ako ću se ja bolje osjećati ako skrenem misli s ružnih tema (a vjeruj mi, i ja sam bila u brizi ovih dana), ja ću to učiniti. I smatram da mjesta osudi ne bi trebalo biti neovisno o tome piše li netko ili ne. Nisam time nikoga povrijedila, nikome ništa ukrala, nikoga omalovažavala niti mu na bilo koji način učinila ikakvo zlo, no ako netko vidi zlo u tome, ja tu ne mogu ništa.
      Moj pijetet prema žrtvama ne moram iskazati na taj način. Ovaj post ne znači da ću sutra pisati išta, nego da jednostavno ne vidim potrebu za osuđivanjem ikoga tko piše ili ne piše. Ako nekome blog pomaže da se osjeća bolje, a da pri tome nikoga ne vrijeđa niti mu radi išta nažao, ja to uvijek podržavam. I mislim da bi svi trebali tako. Ili ih barem ne osuditi :)

      Izbriši
    2. Nadam se da me u nekom trenutku nisu krivo shvatila :( Ne mislim da si (ovim postom, niti da bi bilo kojim drugim) nanela ikome zlo. Onaj ko to tako svata i napada te, ocigledno ima problem u glavi, i previse slobodnog vremena. (Ne znam da li pratis tu devojku, ali blogerku Zoranu su ljudi toliko napali pre neki dan, da je devojka obrisala i post)

      I ponovicu da se slazem da nikoga ne treba osudjivati, ako nastavlja da pise. Moze samo da mi se dopada ili da mi se manje dopada, ali ni ja, niti bilo ko drugi nema pravo ista da kaze, a mnogi misle da imaju prava pa ostavljaju zlobne komentare. Mislim da ljudima treba objasniti sta je to blog, i kako funkcionise.

      Puno te pozdravljam, i molim te, ne zameri sto sam napisala svoje misljenje koje se malkice razlikuje. Ali ti si normalna devojka i bila sam sigurna da ces razumeti.

      Izbriši
    3. Ma joj, ne zamjeram, mišljenja nam se malo razlikuju, no razumijem što želiš reći :)
      I isto tako razumijem blogerice koje se ne osjećaju trenutno dobro da bi pisale. No mislim da nema potrebe drugima nabijati krivnju što pišu nekim apelima za nepisanje ili još gore - da se nekog napada (nažalost nisam vidjela kako su napali Zoranu - nije ni meni baš bilo do blogova, zapravo uopće se nisam bavila njima, baš mi je žao da su curu toliko napali :/). Vjerujem da nitko nije ostao imun na ovu situaciju, no isto tako svi biramo načine kako kanalizirati tugu ili što već osjećamo :)

      Izbriši
  6. Baš mi je drago da si napisala ovaj post, potpuno se slažem s tobom. Tim nesretnim ljudima ne znači ništa ako beauty blogerice prestanu pisati na neko vrijeme, a uostalom kada će onda postati "u redu" ponovno početi pisati...
    Koji god portal otvorim tema je takva kakva je i baš mi fali pročitati neko laganije, veselije štivo, kao bijeg od ovoga što se događa.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da se razumijemo, ja ovih dana zilijun puta dnevno otvaram portale i refresham vijesti i to mi je prioritet (a inače to ne radim, 2x dnevno pogledam ima li što novo i to je to), ali ne vidim ni ništa loše u tome ako netko i napiše post ako mu je to bijeg od svega :)

      Izbriši
  7. Slažem se sa svime! Pisanje postova ljudima neće ni pomoći ni odmoći. Bolje pomoći i pritom to ne objavljivati na sva zvona i postati slike koliko smo proizvoda kupili za unesrećene i slično. To stvarno nema smisla.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. upravo tako, mislim da se to podrazumijeva :)

      Izbriši
  8. Potpisujem ti svaku riječ, baš su mi te stvari danas prolazile kroz glavu.. Zašto ne pisati, ako to nikome ne škodi. I zašto pisati nije ok, ali objaviti 5 slika na dan na FB nije problem? Meni je (tako kao tebi) blog happy place i ako ne mogu da voluntiram, a imam vremena za blog, ne znam zašto ne bih napisala posta ako mi se piše i ako će me razvedriti. I isto tako ovih dana češće čitam vijesti, te teme me stvarno rastuže i baš mi je drago kada vidim da je neka meni draga blogerica izbacila post. Ne znam zašto bi iko ikog osuđivao..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ni ja ne znam zašto, ali eto, očito toga ima :/

      Izbriši
  9. Svatko snagu pronalazi na mjestu gdje se osjeca sigurno i ugodno. Ovo je bio vrlo osoban post čiju iskrenost cijenim.

    Postoje razni načini kako se sve može pomoći stradalima koji su izgubili svoju sigurnost.

    Ne podržavam što pojedinci zlorabe situaciju ali njihov obraz sa kojim moraju živjeti.

    OdgovoriIzbriši
  10. Znaš, draga, potpuno se slažem s tobom. Neki dan sjedim na kavi nakon faksa i neki lik uleti u kafić i počne se derat na sve nas koji smo bili tamo da kako možemo mirno sjediti i trošit novac na kavu i smijat se i opuštat se dok na drugoj strani zemlje ljudi ostaju bez svega. I onda sam se pitala, dobro, kog vraga da radim? Da sjedim doma i buljim u zid? Hoće li to značiti da se solidariziram s tim ljudima? Ili sam trebala ostaviti sve (i tatu koji je na tabletama odkako je mama umrla i faks koji se nece sam zavrsit) i otici volontirati? Mozda jesam, ali sam odlucila da necu. Smatram da sam pomogla koliko mi situacija dopusta i tu prica staje. A svoju kalvariju prolazim vec skoro 2 godine u kojoj sam morala pregrmit maminu bolest i smrt, u kojoj sam skoro izgubila i brata (jer nesreca ocito nikada ne dolazi sama), u kojoj mi se obitelj raspala i cije komadice jos uvijek skupljam jer netko i to mora. Ali Zemlja se i dalje okrece, svijet i dalje ogromnim koracima grabi naprijed i, koliko god ja to mozda zeljela, nista nije i nece stati zbog moje ili bilo cije tragedije.
    Tako da, ako ti se pise, pisi. :) I nedaj da ti itko kaze da na to nemas pravo :) :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga M. e to je ta krajnost o kojoj pričam :)
      Sigurno je svatko našao način da pridonese poboljšanju situacije na svoj način i ostao imun na to, ali baš kao što si rekla, Zemlja se i dalje okreće koliko god to okrutno zvučalo, ali nije okrutno nego jednostavno tako. I to što smo svjesni te činjenice nas ne čini bezosjećajnim monstrumima.
      A tebi od srca želim da riješiš sve što imaš za riješiti i uspješno skupiš sve komadiće u jednu cjelinu koja će ti pomoći da se osjetiš sretnom :*

      Izbriši
  11. Ja podržavam i pisanje i ne pisanje...zašto? Jer se slažem da je blog bijeg od stvarnosti i sretno mjesto. Jer je, ja sam prošle godine izgubila dvije bliske osobe i u tom periodu kada mi je bilo toliko teško sam objavila najviše postova...jer mi je trebalo mjesto di mogu na trenutak to ostaviti sa strane i baviti se na kratko nečime "trivijalnim" što volim. Ja sam opet stalno refreshala da vidim ima li novih postova jer više ne mogu čitati natpise i članke i ne mogu više gledati tv jer mi suze stalno idu na oči. Onaj tko ne želi pisati, i to je u redu, zna se zašto je tako i i to treba poštivati kao i nečiju odluku da piše, ja vjerujem da su svi u skladu sa svojim mogućnostima napravili što god su mogli da se tim ljudima pomogne, bilo to odlazak tamo i volontiranje ili slanje donacija. Ne treba ni govoriti da se to treba napraviti. To se podrazumijeva, ili bi se barem trebalo. (ovo će možda zvučati grubo) Ljudi imaju obaveze, poslove i svijet nije stao zbog ove kafastrofalne situacije, o ovome će se pisati i izvještavati još jako, jako dugo. A ne pisanje povlači pitanje a kada je vrijeme da se krene pisati?

    Ja koja sam blizu svega toga i gdje sva ta silna voda kada se povuče od tamo može doći skroz do mene se bavim "trivijalnim" stvarima jer ne mogu sjediti po cijele dane i razmišljati samo o tome, pa poludjela bi. Trivijalne stvari su tu s razlogom, nekoga takve stvari izvuku iz njegovih vlastitih misli (i to mu je potrebno), i ti ljudi tamo će se početi opet smijati neće danas ni sutra možda ali hoće i nasmijati će se na neku trivijalnu stvar. :)

    Prozivati nekoga što objavljuje postove i govoriti mu je da je loša osoba je apsurdno...cure jednostavno i dalje obavljaju svoju rutinu koju su radile i prije ove grozne situacije. Mislim da bi i trebali pročitati koji post da se maknemo od svega toga na par minuta.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Potpis na post i potpis na komentar LMF, od prve do zadnje - sve je sažeto i izneseno kako treba.

      Izbriši
  12. Jako zanimljiv post. Obzirom da nisam nikakva blogerka nego samo vrlo povremena citateljica moram priznat da sam iznenadjena ovolikom raspravom oko, budimo iskreni, tako trivijalnih stvari kao sto je kozmetika. Prvo sam.pomislila, ma da, stvarno ne treba pisati sad tamo o nekim ruzevima i kremicama, kad su ljudi u tako uzasnoj situaciji. A onda kad sam malo citala i ostale komentare, moram se slozit da to stvarno nema nikakve veze jedno s drugim, i u biti ne vidim gdje je tu nepostivanje tudje nevolje. Netko je napisao da uvijek nazalost negdje ima gladnih ljudi, ljudi bez doma, a drugi pak predbacuju da da, ali ovo je kod nas. E pa ja bih onda pitala kako itko moze ista pisati ovdje kod nas, gdje je preko 300 000 ljudi bez posla, a u isto vrijeme nicu postovi o skupim kremicama i ruzevima. Nazalost nista nije tako jednostavno i sve ostaje na nasoj savijesti.pozdrav, Nina

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na komentaru Nina :)
      Slažem se, onda je najbolje da uopće ne pišemo jer je preko 300 000 ljudi bez posla. Ili ne peremo se u toploj vodi kada u kvartu u Zagrebu pukne vrelovod (banaliziram). A da ne pričam o ovoj užasnoj situaciji sada.

      Izbriši
  13. Draga Nives, apsolutno dijelim tvoje mišljenje, nadovezala si se sa svojim postom na ono što sam ukratko objavila na Facebooku. Razumijem stav kolegica koje su odlučile ne pisati jer osjećaju da je neprimjereno u danima žalosti i na to vide kao način da iskažu svoju solidarnost s ljudima u nevolji, ali izjave tipa da je besmisleno pisati o trivijalnim stvarima poput kozmetike dok se ljudi utapaju smatram pretjerivanjem i dramatiziranjem kao i bilo kakvi pozivi na opće nepisanje kao znak bilo čega. Ako svoj blog smatraš tako trivijalnim ne bi ga uopće trebao pisati jer je nevolje i jada svugdje u svijetu i to svaku minutu u svakom danu pa onda radije usmjeri svoju energiju na to da konstantno pomažeš da ljudima bude bolje. I tko ti daje pravo na to da odlučuješ da je nakon pet dana situacija u Hrvatskoj, BiH i Srbiji dovoljno dobra da ti opet možeš pisati o kozmetici??! Prema kojim to kriterijima? Tim ljudima će trebati mjeseci da im se život vrati u normalu, ako ne i dulje, a ožiljci će ostati zauvijek. Meni je to suludo. Pomogla sam koliko sam mogla bez pompe, pratim vijesti od jutra do mraka, strašno me žalosti što se tim ljudima događa, a postova će kod mene biti, i to već danas, jer te dvije stvari ne dovodim u nikakvu izravnu vezu. To je moje mišljenje. Ne osuđujem nikoga tko misli drugačije pa se nadam se da će i drugi prihvatiti moj stav.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga M., potpis k'o kuća, od prve do zadnje riječi :)

      Izbriši
  14. Ne osudjujem.. Razumem te.. Svako ima svoj nacin da se bori sa tugom.. Meni se zivot izokretao za 360 stepeni nekoliko puta u poslednjih par meseci i mislim da niko u stvari i ne zna, ukoliko mu se ne desi, koliko stvari coveku padne na pamet i kakvu bol nosi kad izgubi najmilije, ceo svoj svet..

    OdgovoriIzbriši
  15. Slažem se s tobom i jako mi je drago što si napisala ovaj post.
    Inače mi se gadi osuđivanje svega i svačega i virenje drugima u novčanik, način provođenja vremena, stupanj humanosti i slično. A ovakve situacije izrode i toga.
    Svatko je od nas čovjek, ili to nije, neobjavljivanje postova nikoga neće motivirati da pomogne više. Ljudima koji su ostali bez svega ništa ne znači to što blogerice u ovom razdoblju ne pišu ili što se na televiziji ne emitiraju emisije zabavnog karaktera. Naravno, ako se kojoj blogerici ne piše, ne bi trebala pisati dok se ne bude osjećala drugačije, to su osobni razlozi. Ali lančano nepisanje zato što netko misli da bi tako trebalo mi je bezveze.
    A i to što si spomenula, kada će biti povoljno vrijeme za vraćanje objavljivanju postova? Tjedan, mjesec, dva? Posljedice ovakvih katastrofa saniraju se dugo. Pomoć će biti potrebna još dugo. Ali život ide dalje, život koji se sastoji od ružnih i lijepih stvari, život u kojem ćemo i dalje, između ostaloga, suosjećati s drugima i pomagati onima kojima je to potrebno, smijati se i plakati zbog stvari koje se događaju nama i drugima, bježati od ružnih stvari, uživati u onome što nas čini sretnima, truditi se da drugima uljepšamo život. Šminkati se i viđati drage ljude (ići na kave, kako je netko rekao), otići u dućan, kupiti namirnice i napraviti si jelo koje volimo. I ne, to ne znači da ne suosjećamo i da zbog toga nismo dovoljno pomogli.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. upravo tako, ako ne nepisanje postova jedini način kojim pokazujemo solidarnost, onda je ovaj svijet u gadnoj banani.

      Izbriši
    2. Definitivno potpis na komentar od Lil'Mee i odgovor autorice članka. Zaista, zar solidarnost, brigu i pomoć pokazujemo nepisanjem postova :( Mislim da ipak ne, svatko pomaže kako može i zna- bilo volontiranjem, bilo uplatom, slanjem hrane i slično. Ne znam točno gdje iznad sam pročitala da ni zabavnog sadržaja ne bi trebalo biti na tv-u. Možda je do mene, ali ne slažem se s tim. Nemam ništa protiv blogerica koje pišu ovih dana, jedna sam od njih, no svejedno ne bi mi palo napamet vrijeđati ih. Osobe koje to rade, to je odraz njihove nekulture i neodgoja.

      Izbriši
  16. Sa jedne strane shvaćam tu pompu jer su životi većine uzdrmani! No s druge strane, baš kao što je i Mikka napisala...ja te dvije stvari (kozmetiku i tragediju) ne dovodim u izravnu vezu. Pomogneš koliko možeš, a to što ponekad pokazujemo new in ili recenziramo ne znači da se hvalimo svojim materijalnim dobrima već da se tome VESELIMO i to nas ispunjava, mislim mene ispunjava. A ako ljudi to neznaju prepoznati- čisto njihova stvar.
    Nitko nema pravo reći da je netko lošiji ako u ovo vrijeme piše blog...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Osobno sam po nekom svojem rasporedu (prije nego se sve ovo dogodilo) mislila ovaj tjedan objaviti new in post, no mislim da to možda baš i nije primjereno, a opet s druge strane, možda sam i ja sad licemjerna jer mislim da to nije najidealniji post za ove dane :)
      Kako god bilo, slažem se da nitko nema pravo reći da je netko lošiji jer piše blog ovih dana i na kraju krajeva, nitko ne zna kako se tko osjeća unutra, potresenost događajima može biti veća kod nekog tko ništa nije rekao na tu temu nego nekog tko je kao strašno pogođen time, a zapravo ne bi znao ni na karti pokazati gdje se nalaze pogođena područja, a kamoli nešto više

      Izbriši
  17. svako ima pravo nosit se s ovom situacijom onako kako najbolje zna i može ..
    svako to radi i u privatnom životu
    svačiji blog je njegov blog i ima pravo da počne pisati onda kad on misli da je primjereno..
    mene da su pogodile ove katastrofe, ne bi se ni sjetila da postoje beauty blogovi, a kamoli ih čitala..
    treba pokazati suosjećanje, pomoći koliko je god u našoj moći.. :)

    OdgovoriIzbriši
  18. Nives, drago mi je što si napisala post. Baš juče sam vodila sličan razgovor sa nekoliko blogokoleginica :).

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. drago mi je da nas ima koje isto mislimo :)

      Izbriši
  19. Svaka čast na postu. Podržavam u potpunosti , svako u ovim situacijama pokušava da nađe neki happy end a nekom je to blog nekom nešto drugo. Nikoga ne treba osuđivati zbog izbora , a život u svakom slučaju ide dalje i za nas a i za ljude kojima su kuće poplavljene. Pokušavamo svi pomoći onoliko koliko možemo :-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tako je, mislim da ima boljih načina za pomoći od nepisanja bloga, no ako netko misli da tako pomaže, ja to podržavam :)

      Izbriši
  20. Ovo situacija koja je zadesila te jadne ljude je jako tužna i ne mogu ni čitat vijesti koliko mi bude teško. Bitno je da je svatko u toj situaciji pomogao koliko je mogao. A pisanje postova nažalost njima neće ni pomoć ni odmoć. Sada će se svi radit pametni i osuđivat, a gdje će ti isti ljudi bit za mjesec dana, kada će ljudima koji su pogođeni poplavama i dalje bit teško. Jedino šta je bitno je pomaganje ljudi moji.
    A ti si napisala jako lijep post i u potpunosti se slažem s tobom :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti i slažem se, važnije je pomoći nego moralizirati :)

      Izbriši
  21. Ja ću biti kratka sa dva stiha:

    "Samo nam srodna bol izmami suzu, i svatko zapravo plače zbog sebe."

    "Netko sa svojim bolom ide k’o s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi"

    p.s. Nives mogu samo pretpostavljat koliko ti je trebalo za ovaj post jer ja evo i ovaj komentar pišem i brišem već 10 minuta. Ali svaka čast, ne samo na postu već na poimanju života kao takvog!




    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Cesarić <3
      A bome ima nešto i u tome što Heine kaže...

      Hvala ti Sara, samo ću reći da je u skoro 2,5 godine pisanja bloga ovo post koji sam debelo najduže pisala... I bilo ga je jako teško napisati da ne ispadne kao napad na ikoga, a opet da bude bez patetike jer je teško naći granicu s patetikom kod ovakvih tema.

      Izbriši
  22. U potpunosti se slazem sa tvojim postom i misljenjem. Pred prosli vikend sam jednostavno zaboravila na pisanje i nisam ni mogla, niti osjecala potrebu za tim. Petak i subota je vecini nas bila kriticna, pa tako i meni i mom gradu i cak ni dan poslije kada sam vidjela da je kod mene sve ok, nisam ni mogla ni htjela pisati. Cak me i malo povrijedio nivo neempaticnosti nekih osoba jer jednostavno sam smatrala da se svi barem u ta 2-3 dana mozemo suzdrzati i da ima bitnijih stvari i da nikoga u toj situaciji zdrave pameti ne zanima da cita o sminki. Pisala sam i post sa brojevima pomoci i sl. jer sam u tom momentu osjecala potrebu za tim.
    Ali kao sto kazes, pitanje koje se postavlja je koliko dugo ne pisati? Ako je i bilo netakticno u onih par najgorih dana, mislim da ako sad krenemo sa pisanjem niko nece zamjeriti. Ljudima koji su najvise nastradali jos dugo nece biti dobro. To je proces koji nece trajati danima, nego mjesecima i to pisale mi ili ne, njima nece ni pomoci ni odmoci. Ako je i bilo potrebe u prvih par dana da se skrene paznja nekima koji su po FB, Instagramu ili gdje sve ne "vadili mast" svojim neprimjerenim slikama, jer je to naprosto stvar valjda elementarne kulture, mislim da sada ipak nije ok ni nekome pametovati i nametati osjecaj krivice sto pise o beauty temama. Sto se mene licno tice, pomogla sam koliko sam mogla u skladu sa svojim mogucnostima, sunce opet grije, svi rade, obnova krece i i meni se javlja volja da nastavim sa svojim hobijem koji me relaksira. Vjerovatno cu to uciniti koliko sutra, prekosutra i nemam se namjeru zbog toga osjecati kriva. Nek se krivi osjecaju oni koji samo sjede ispred racunara i pametuju, a nisu ucinili nista konkretno da pomognu. Svakom njegovo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Drago mi je da u tvom kraju situacija ipak nije bila toliko kritična (iako sasvim sigurno nije bila bezazlena ni tamo) :)
      Hvala na riječima i mislima, drago mi je da se slažemo oko ove teme i nemam baš ništa za dodati na ovo što si napisala :)

      Izbriši
  23. Divan post i jedan od onih koji su trebali biti napisani, zarad svih nas koje radimo nesto sto volimo, bez obzira podrzao to neko drugi ili osudio. Ja sam odlucila nastaviti pisati na svom blogu, tek sam na pocetku i jos uvijek se pronalazim i eksperimentisem. Svako ko odluci da ne treba - isto mi je ok. To sto napisem post, ne znaci da se ne solidarisem, jer i moj grad je bio poplavljen, a i bili smo u izravnoj opasnosti od velike katastrofe, koja nas je, srecom, zaobisla. Pisanje posta ne znaci da nisam donirala za one kojima je poplava sve unistena, pisanje posta ne znaci da ne volontiram, pisanje posta ne znaci da nisam spasila zivotinje iz vode, pisanje posta ne znaci da moja kuca nije poplavila. Isto tako, ako ne budem pisala, nista od toga nece nestati. Desilo nam se svima i moram sada zivjeti s tim, zivot ide dalje. Da ce biti lako - nece. Da je nekom bitno pisem li ja ili ne - isto ne vjerujem, a isto tako, ne mislim da ce nekome naskoditi. Svi se s ovim nosimo, onako kako mislimo da je najbolje! Puno pozdrava, citamo se!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Jasenka, nadam se da ćete što prije uspjeti popraviti štetu koja vas je zadesila i da je ostavilo što mani trag na tebi i tvojima.
      I hvala ti na mislima, posebnu težinu imaju kad dolaze od nekog iz stradalih krajeva :)

      Izbriši
  24. Meni su sva ta moraliziranja oko pisanja i nepisanja potpuno bespotrebna... svatko od nas je drugačiji i na drugačiji se način nosi s nedaćama. Ako netko piše postove, to po meni ne znači da nema srca i da ga ne dira ono što se događa oko njega. Volim vjerovati da je svatko od nas pomogao (i pomaže) onoliko koliko može i kako najbolje zna... osobno nisam pisala jer nisam imala volje i želje za tim... ipak moram reći da mi je drago što smo na neko vrijeme stale s postovima ili ih bar ne pišemo u tolikoj mjeri kao i inače, ne zato što nam je netko to rekao ili zato što drugi ne pišu - pa neću niti ja, već opet, želim vjerovati da je tako bilo iz naših osobnih razloga, zbog humanosti i principa. Ali da, pitala sam se i sama, kada je najpovoljnije vrijeme za početi pisati? Mislim da smo svi svjesni da se stanje neće popraviti preko noći, posebno jer svi znamo u kakvim državama živimo, proći će mjeseci ako ne i godine da ljudi ponovo stanu na noge... i kao što je Selma rekla, ono najgore tek dolazi - epidemije, bolesti, glad, siromaštvo... prođe me jeza kad samo pomislim na to. No opet, svijet neće stati. Bitno je da nakon ove velike medijske prašine i dalje u nama ostane svijest da je drugima potrebna pomoć, strahujem da će vrlo brzo velika većina zaboraviti na nedaće s kojima će se ljudi u poplavljenim područjima nositi i da će biti prepušteni sami sebi, pri tome mislim da će država biti prva koja će se oglušiti nakon određenog vremena... i iz svega ovoga, nekako se nameće pitanje samo po sebi - zar je pomoć onoga tko je donirao novce/ potrepštine/ volontirao manja zato što to nije objavljivao po društvenim mrežama i zato što je unatoč tome nastavio sa svojim životom - otišao na kavu, na posao, napisao post, otišao u šetnju sa svojim psom itd., samo zato što se nije zatvorio u svoja četiri zida i iz solidarnosti prestao sa svim životnim aktivnostima?! To su apsolutno gluposti i bolje da svi usmjerimo svoju energiju na stvari koje su sad bitne nego provodimo vrijeme u prepirkama čiji je doprinos vredniji ili bolji i pravimo analize tko je koliko moralan, nesebičan i human...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pridružujem se strahu da će mnogi zaboraviti na sve te ljude jako brzo i da će ostati prepušteni sami sebi, ne bi to bio prvi takav primjer u ovoj našoj zemlji...
      Ostalo se slažemo :)

      Izbriši
  25. draga, razumijem te. ja sam pisala kroz veljaču kada mije umro jedini ujak kojeg sam još imala i to mi je bilo mjesto gdje nisam mislila na tugu i bol mada sam u sebi patila. ostala sam bez 3d paketa zadnjih 5 i pol dana, maloprije uključena. sve ove mjesece se borim sa besparicom, jedva krpamo karj sa krajem i suosjećam sa svim ljudima koji nemaju ništa. kupili smo i mi neke osnovne stvari i ostavili u tommya, dm-a, i mullera. ja nastavljam sa postovima uobičajeno, eto ti si sve to objasnila lipo a da se ne ponavljam

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. lijepo je da ste pomogli u skladu sa svojim mogućnostima :)

      Izbriši
  26. Nikoga ne osuđujem, ali iako nisam lično ugrožena, ovih dana nemam volju da čitam postove o kozmetici, jer to ipak JESU trivijalne stvari u odnosu na sve ono što su ljudi u poplavama izgubili. I čisto sumnjam da neka od tih čitateljki ima želju da pročita šta je njena omiljena beauty blogerka napisala i šta je novo kupila. Naravno, niko nema pravo da zabrani nekome da piše i svako postupa po sopstvenoj savesti. Samo sam iznenađena pojedinim blogerkama koje ni jednom jedinom rečenicom nisu spomenule šta se događa ovih dana...I ne samo to, iznenađena sam reakcijama pojedinih ljudi iz mog okruženja koji u ovakvoj nesreći mogu da pijanče i vesele se i najveći problem im je da se slučajno, ne daj bože, ne ukine maturska proslava, jer kako je neko komentarisao "niko to ne sme da im upropasti". Ali, ko sam ja da im sudim?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To ako ja ne pišem neće nikome vratiti dom niti ikako pomoći, pomaže se na druge načine (koje ne trebam i neću javno objavljivati jer je to krajnje neprimjereno po mojim kriterijima jer mislim da nije nešto čime se treba hvaliti). I sama sam manje pratila blogove ovih dana jer me uz ovakve teme to baš i nije zanimalo, ali osuđivati nekoga jer piše mi je glupo :)
      A ove s maturalnom bolje ne komentirati :)

      Izbriši
  27. Slažem se s tvojim postom. U biti, jednostavno razumijem i onog tko će pisati nove postove i onog tko neće. Odlučila sam sama u sebi da ću ja pisati onda kad za to budem sposobna. I kad novi post osvane to će i moji čitatelji naravno znati. Neki dan sam pokušala napisati post koji sam si zadala (beauty tema), ali nikako se nisam mogla pokrenuti, započeti i sastaviti normalnu smislenu rečenicu. I tad sam odlučila da ću opet pisati onda kad budem spremna. Suosjećam sa svima i teško mi je, ali ne vidim potrebu to naglašavati. Na Instagramu sam donekle aktivna jer to mi je trenutno najbolji bijeg od svega i samo objavim fotku i to je to, a na netu stalno čitam "ružne" stvari i trebam se malo od toga maknuti. A s tim ljudima (i životinjama o kojima već danima pričam i zbog kojih najviše plačem) sam u mislima 24h.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. drago mi je da se slažemo i isto mislimo :)

      Izbriši
  28. Hvala ti na ovom iskrenom postu s kojim se u potpunosti slažem. Svoj blog također smatram sretnim mjestom i nečim što me opušta i veseli i gdje negativnu energiju koja se u meni nakupila tijekom dana nogu pretvoriti u nešto pozitivno. Ne želim nikoga osuđivati što piše ili ne piše u ovoj situaciji, jel pomogao, ili nije, koliko, na koji način, mislim da su to osobne stvari i svatko zna što je najbolje za njega. Isto tako ljudi s poplavljenih područja znaju što je najbolje za njih i oni u tim teškim trenucima trebaju naći način kako se nositi sa svojom tugom i nesrećom jer svatko je drugačiji i na drugačiji način tuguje. Ja ovih dana nisam bila aktivna na blogu, ali nema veze s poplavama, a hoću li ja napisati novi post ili neću moja je osobna odluka, a ljudima u nesreći to neće ni pomoći ni odmoći.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. draga hvala na tvojim mislima, skroz se slažemo :)

      Izbriši
  29. Ljudi su toliko dvolični da mi je muka. Sad ćes ispasti kao bolja osoba ako ne pišeš blog,ali istovremeno ti nije bed staviti komentar o tome kako si bio tu i tu i odnesao si to i to i sad si neki dobrotvor. Zbog čega si sudjelovao u humanitarnoj akciji zbog facea ili zbog svoje duše. Iskren post,svaka ti cast,super si. Slažem se da ne vidim što ima loše u pisanju bloga....ali eto.

    OdgovoriIzbriši
  30. Sasvim se slažem s ovim što si napisala. Svatko od nas je svijet za sebe, i kao što nikog ne treba osuđivati zbog boje očiju koju nosi, tako ga ne treba osuđivati ni zbog načina na koji se nosi sa svojom tugom.
    Meni je prestrašno iti pogledati vijesti na tv-u, ali itekako sam svjesna da kad ih ugasim, nisam ugasila ni izbrisala ono o čemu su govorile. Uvjerena sam da je svaka od nas, i blogerica i čitateljica, učinila ono što je mogla da pomogne... i zbog svega toga meni srce raste, kad vidim kako su ljudi spremno priskočili jedni drugima u pomoć. I zato za nas ima nade ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Posebno mi je lijepo vidjeti da su i dječica bila divna, poput malog Dominika iz Samobora, stvrno možda za nas ima nade kad vidiš da su i oni na kojima svijet ostaje pokazali svoju humanost :)

      A ostalo se razumijemo :)

      Izbriši
  31. Svatko se nosi s tom tragedijom na njemu svojstven način. Netko će pisati blogove, netko će sjedit i buljit u prazno.. Nismo svi isti i na različit se način nosimo s teškim situacijama, međutim, svima (barem nama koji imamo empatije) je ovo jako teško razdoblje. Ako ne biste osuđivale one ljude u Bosni koji su, dok im je kuća bila napola poplavljena sjedili na balkonu i pjevali i svirali, zašto bi onda pisanje blogova osuđivali? Koliko god da je teško ne treba klonut duhom, jer to nije riješenje. To se može dogoditi svakome i nije nešto na što možeš utjecati u većoj mjeri. Ja sam nastavila pratiti blogove ali s manjim zanimanjem nego prije. Ne zato što mislim da je neprimjereno, nego je to meni prirodna "nuspojava" kada mi se nešto loše dogodi. Naravno da to ne znači da se svi moraju ponašati kao ja! Tako da, drago mi je da te ovaj blog usrećuje i svatko treba imati pobjeći nečemu kada mu to zatreba ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Alyna hvala na mislima i izvrstan si primjer navela, ta slika me toliko oduševila da je to čudo :)
      I slažem se, ako oni nisu klonuli duhom, što ja u ZG trebam čupati kosu? Ne, pomoći koliko mogu, bez hvaljenja i slati pozitivnu energiju. Od mog čupanja kose/nepisanja njima neće biti pomoći :)
      Ni sama ovaj tjedan nisam ni pisala, a baš pretjerano ni pratila druge blogove, ali me razljutilo to lažno moraliziranje i morala sam napisati ovaj post :)

      Izbriši
  32. smatram da se preozbiljno doživljava taj "što sam uraditi" stav. kao da smo u koroti. razumijem svakog tko je prestao pisati, jer nema ideja, ne osjeća se dobro, ili smatra da nije tajming za neke lake teme, ali, kao što su drugi već rekli, život ide dalje. i meni i nekome tko je izbjegao od poplava.
    i to što netko piše o laku za nokte ne znači da ostatak dana nije pomagao svim svojim sredstvima, nemojmo osuđivati tako lako. na kraju, mislim da smijeh i veselje svima mogu pomoći. ja prva nemam više energije pratiti samo i jedino vijesti vezane za poplave, ne mogu više. i čemu ta ozbiljnost? što, sada da sve stane? pa cilj je da se što prije svi vrate u svakodnevnicu, pogotovo oni koji su u gorem položaju. hoću da i oni imaju nešto čemu će se smijati na netu, ili maknuti misli na lakše teme. na kraju, cure moje, vi sve koje pišete o kozmetici o čemu ja ne, ali vas rado čitam, nije to trivijalno. vama je to dovoljno bitno da ste pokrenule blogove. nemojte misliti da to manje vrijedi. blog je samo dio nekoga, i nemojte da vas nečiji komentari spriječe da radite ono što vas veseli. osim toga, toliko pune dobre energije je oko mene zadnjih dana, ljudi su toliko voljni pomoći, toliko se angažiraju, toliko je dobrote oko mene, da zaista ne osjećam turobnost nego želju za životom. ako nekog uveseljava pisanje kozmetičkih postova, piši kozmetičke postove. raspisala sam se, znam.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. neka si se raspisala kad si sve pametno napisala :)
      to je ono što i sama kažem, život ide dalje i meni moj blog nije trivijalan, nego mjesto gdje uživam i veselim se. Ako se netko ne osjeća da bi pisao, ja to podržavam, nisam ni sama pisala ovih dana, ali osuđivati druge jer su se drznuli pisati o nečem "tako trivijalnom" kao što je lak za nokte mi je baš loše. Jer onda takvi mogu lagano odmah odustati od svojih blogova jer će i dalje biti ogromna nezaposlenost i generalno loše stanje u bilo kojoj od država u kojoj su bile poplave. Ili je ok sad dramiti i biti suosjećajan, a za ne znam, 5 dana pisati o kremi za savršen ten. Ako nećeš pisati, nemoj, no glupo je stvarati dodatnu dramu, kao da situacija sama po sebi nije dramatična. Bolje se fokusirati na svu pozitivnu energiju koja se stvorila i u pravu si, smijeh i veselje pomažu i ako nas veseli pisati, mislim da trebamo pisati.

      Ono što mi je jako drago je to da kad sam krenula pisati ovaj post sam će kod većine postojati "osuda" zbog pisanja jer sam imala osjećaj da se tako neka klima stvorila zbog raznoraznih statusa po Facebooku, no eto, komentari su zapravo pokazali da se većina slaže s mojim mišljenjem :)

      Hvala ti na komentaru :*

      Izbriši
  33. I ja podržavam i pisanje i ne pisanje, jer svatko se sa situacijom nosi na svoj način. Razumijem cure kojima sada nije do seciranja kozmetike ali i one koje i dalje pišu. Ja sam u trenutku nemoći napisala post u kojem sam ispisala kako možemo pomoći koji sam sklepala bez glave i repa, čisto sam u tom trenutku mislila da ako taj moj post potakne još nekoga da pomogne da će imati svrhu. Mislim da nikome samopromocija nije u cilju u ovoj situaciji. Sada kada gledam da su mediji zapravo prepuni istih informacija koje sam ja dala, moj post sigurno nije napravio razliku, ali sam ga ostavila, nisam ga željela brisati. Jedna od mojih najbližih prijateljica kao i nekoliko srednjoškolskih prijatelja je iz mjesta koja su trenutno poplavljena i zbilja ne mogu naći riječi kojima bi ih utješila.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. kao što sam i napisala, svatko se s time nosi na svoj način i tvoj post je vidi se pisan s iskrenim emocijama i stvarno se nemaš zašto opravdavati zbog njega :)
      i nemaš ga zašto brisati :)
      ali nije mi jasno zašto neki osuđuju blogerice koje nisu napisale nikakav post na tu temu :)

      Izbriši
  34. Ja naprosto ne mogu vjerovati kakvih ljudi ima? Kritiziraju to što su po tv-u emisije zabavnog karaktera?? Pa ljudi moji, jel treba stat sa životom i bilo kojim izvorom sreće zbog ovoga što se dogodilo?? Pa i gore se stvari događaju svaki dan, više ljudi pogine dnevno nego što ih je poginulo u poplavama (ne želim biti bezobrazna, ali tako je kako je) pa nitko ne odustaje od pisanja bloga jer toliko ljudi dnevno pogine. Da, ljudi su izgubili kuće i srce mi se slama kada gledam video isječke i raznorazne reportaže, pokušavam pomoći koliko mogu, ali je li potrebno da ja pa i cijela ostala Hrvatska stane sa životom i padne u depresiju zbog toga? Gade mi se i dvolični ljudi koji kao žale, tuguju i objavljuju na fejsu svakih 5 minuta brojeve telefona i tužne statuse vezane za Slavoniju pa se tu istu večer slikaju sa bocom Jack Danielsa i slično. Očigledno da takvim osobama nije stalo do Slavonije već samo da se pokažu u što boljem svjetlu svojim Facebook prijateljima. Tako je i sa manje više svim stranicama naših blogerica. Jel moraju svi znati da ti pomažeš? To pomaganje je postalo čisto hvalisanje po Facebooku, kao i što sam vidjela da je neka od autorica sa portala Šminkerica objavila sliku svog paketa što šalje. Pa dajte ljudi, jel morate biti toliko odvratni i hvaliti se time što što šaljete? Vrijedniji su, barem po meni, oni paketi koje pošalje osoba bez ijedne lipe u novčaniku, koja iskopa iz svog ionako škrtog ormara poneki komad odjeće i pošalje, nego ovi Facebook hvalisavci!
    Oprosti na dugom komentaru, ali jednostavno poludim kad vidim ovakve gluposti. Ti nastavi pisati blog i naprosto ignoriraj sve one koji ti kažu da to ne činiš. Na kraju krajeva, bila poplava ili ne, meni je uvijek čitanje blogova bio nekakav bijeg od problema i stvarnosti i predstavlja mi čisto u

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. svaka pomoć u ovom trenutku je dobra pomoć, no isto nisam za to tugovanje s jedne strane, a onda nepridržavanje toga u svom stvarnom životu. sigurna sam da nitko nije ostao hladan na tu situaciju, ali budi realan, život ide dalje, i ljudima koji su direktno pogođeni ovim poplavama i nama.

      hvala ti na komentaru :)

      Izbriši
  35. Auuuuu ... nisam par dana otvorila svoj jedan od omiljenih blogova. Ne zato što je ljude zadesila nesreća nego sam imala posla preko glave pa čak niti jutarnju kavu nisam podijelila s vama. I evo danas otvorim blog i imam što za čitati. Kao prvo, moram priznati da sam se cinično nasmijala jer na kraju uistinu ispada da nismo ništa drugo doli kokoškice poput onih prijetvornih teen djevojčica u američkim filmovima što se cmaču, grle i zabijaju jedna drugoj nož u leđa. Da se razumijemo, niti jedna od vas se ne bavi političkim ili istraživačkim novinarstvom, niste ratne izvjestiteljke nego (barem što se tiče mene) pružate trenutke opuštanja, razbibrige i korisne informacije.
    Da, grozno je to što se dogodilo i vjerujem da smo svi postupili prema svojoj savjesti i mogućnostima i ne vidim potrebu o tome pričati. Ali evo, ja ću iskreno reći pa neka me osuđuju ... Svih ovih dana, ja sam nanijela kremu na lice, našminkala se, slušala glazbu, smijala se i družila se s dragim ljudima. Uživala sam u prirodi, mirisala lipe, zahvaljivala bogu na drveću i svitanjima. Isto tako, želim pustiti mozak na pašu i čitati vaše postove o kozmetici, putovanjima, receptima i svemu ostalome što pratim. Jer za mene upravo vaši blogovi zato služe. I ne vidim tu ništa loše. Moram priznati da sam se čak i iznenadila vidjevši fotografije poplavnih područja i izbedirane tekstove na pojedinim blogovima. Tuga, suosjećanje i patnja se nose u srcu, a ne na stranicama bloga. Kada je ona iskrena, o njoj se čak ne može niti govoriti. Tko razumije, shvatiti će!
    Zato draga moja Make Up Obsessed samo ti piši i uživaj u svemo što te raduje. Tako ćeš usrećiti i druge ljude <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Monika, hvala ti puno na komentaru, sve si i sama rekla i ne znam što bih više dodala, potpuno si pogodila bit :)

      Izbriši